gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. odjèljujēm, 3. l. mn. odjèljujū, imp. odjèljūj, aor. odjeljívah, imperf. odjèljīvāh, prid. r. odjeljívao, prid. t. odjèljīvān〉 izdvajati dio iz cjeline [~ dječake od djevojčica; ~ zarezima] • odjeljívati se 〈povr.〉 odvajati se od zajednice ili cjeline ili postajati samostalnim; vidski parnjak: odijeliti