Rezultati pretraživanja za: odlučiti

  • odlúčiti

    gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. òdlūčīm, 3. l. mn. òdlūčē, imp. odlúči, aor. odlúčih, prid. r. odlúčio, prid. t. òdlūčen 1. donijeti odluku [Odlučio je krenuti na put.] 2. odrediti konačan ishod čega [Rezultat utakmice odlučio je o jesenskome prvaku.]; sin. presuditi pren.; vidski parnjak: odlučivati

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga