Rezultati pretraživanja za: odmicati

  • òdmicati

    gl. nesvrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. òdmičēm, 3. l. mn. òdmičū, imp. òdmiči, aor. òdmicah, imperf. òdmicāh, prid. r. òdmicao, prid. t. òdmicān 1. prijel. odnositi ili premještati što kamo s određenoga mjesta [~ klupe od prozora]; sin. udaljavati, udaljivati; ant. približavati, ( prikučivati), primicati, prinositi 2. neprijel. krećući se napredovati [~ od kolone; ~ od kuće]; sin. udaljavati se v. pod udaljavati, udaljivati se v. pod udaljivati; ant. približavati se v. pod približavati, primicati se v. pod primicati • òdmicati se povr. 1. micati se dalje od koga ili čega [~ se od mikrofona; ~ se od učenika]; sin. udaljavati se v. pod udaljavati, udaljivati se v. pod udaljivati; ant. približavati se v. pod približavati, prilaziti, primicati se v. pod primicati, pristupati 2. pren. prestajati biti blizak s kim ili s čim [~ se od prijatelja; ~ se od prirode]; sin. (distancirati se); vidski parnjak: odmaknuti

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga