gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. odòbrāvām, 3. l. mn. odobrávajū, imp. odòbrāvāj, aor. odobrávah, imperf. odòbrāvāh, prid. r. odobrávao, prid. t. odòbrāvān〉 1. davati komu dopuštenje ili omogućivati komu da što radi [~ djetetu izlaske]; sin. dopuštati; ant. zabranjivati 2. biti suglasan s kim ili s čim, imati o čemu isto mišljenje kao i tko drugi [~ čije postupke; ~ izbor ravnatelja]; sin. slagati se v. pod slagati; ant. protiviti se; vidski parnjak: odobriti