gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdobrīm, 3. l. mn. òdobrē, imp. odòbri, aor. odòbrih, prid. r. odòbrio, prid. t. òdobren〉 1. dati komu dopuštenje ili omogućiti komu da što radi [~ djetetu izlaske]; sin. dopustiti; ant. zabraniti 2. biti suglasan s kim ili s čim, imati o čemu isto mišljenje kao i tko drugi [~ čije postupke; ~ izbor ravnatelja]; sin. složiti se v. pod složiti; vidski parnjak: odobravati