gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. odùčāvām, 3. l. mn. odučávajū, imp. odùčāvāj, aor. odučávah, imperf. odùčāvāh, prid. r. odučávao, prid. t. odùčāvān〉 mijenjati čije navike, utjecati na koga da odustane od kakve navike [~ dijete od sisanja palca]; ant. učiti • odučávati se 〈povr.〉 napuštati, odbacivati kakvu naviku [~ se od pušenja]; sin. odvikavati; ant. navikavati, privikavati; vidski parnjak: odučiti