gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdučīm, 3. l. mn. òdučē, imp. odùči, aor. odùčih, prid. r. odùčio, prid. t. òdučen〉 promijeniti čije navike, utjecati na koga da odustane od kakve navike [~ dijete od sisanja palca] • odùčiti se 〈povr.〉 napustiti, odbaciti kakvu naviku [~ se od pušenja]; sin. odviknuti; ant. naučiti, naviknuti, priviknuti; vidski parnjak: odučavati