gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ȍduzmēm, 3. l. mn. ȍduzmū, imp. odùzmi, aor. odùzēh, prid. r. m. ȍduzeo, ž. ȍduzēla, s. ȍduzēlo, mn. ȍduzēli, prid. t. ȍduzēt〉 1. uzeti što komu protiv njegove volje [~ novac; ~ plijen]; sin. oteti, preoteti 2. uskratiti komu već stečeno pravo na što [~ komu dijete; ~ komu naslov prvaka; ~ komu pravo na državljanstvo]; ant. dati 3. mat. izvesti računsku operaciju oduzimanja; ant. zbrojiti ◇ ~ gas usporiti kretanje vozila; ant. dodati gas v. pod dodati; vidski parnjak: oduzimati • odùzēti se 〈povr.〉 razg. ukočiti se zbog kakva naglog i snažnog osjećaja [~ se od straha]