gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdvrātīm, 3. l. mn. òdvrātē, imp. odvráti, aor. odvrátih, prid. r. odvrátio, prid. t. òdvrāćen〉 1. potaknuti, uvjeriti koga da odustane od čega [~ koga od tučnjave]; sin. odgovoriti; ant. nagovoriti 2. reagirati na čije riječi ili djela [~ istom mjerom] 3. skrenuti što na stranu [~ lice; ~ pogled] 4. udaljiti koga od koje teme ili onoga što promatra, radi itd. na drugu temu [~ pozornost; ~ razgovor]; sin. svratiti; vidski parnjak: odvraćati