gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. onèčistīm, 3. l. mn. onèčistē, imp. onèčisti, aor. onèčistih, prid. r. onèčistio, prid. t. onèčišćen〉 unijeti štetne tvari u okoliš, ali u dopuštenim količinama • onèčistiti (se) 〈prijel.〉 učiniti što nečistim [~ ruke]; sin. uprljati, zaprljati; ant. očistiti, počistiti; Vidski parnjaci: onečišćavati, onečišćivati