gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. oneraspòložīm, 3. l. mn. oneraspòložē, imp. oneraspolòži, aor. oneraspolòžih, prid. r. oneraspolòžio, prid. t. oneraspòložen〉 dovesti koga u stanje lošega raspoloženja, učiniti da tko bude loše volje [~ društvo; ~ roditelje] • oneraspolòžiti se 〈povr.〉 doći u stanje lošega raspoloženja, postati loše volje [Oneraspoložio se zbog loših rezultata.]; sin. ozlovoljiti; ant. oraspoložiti, raspoložiti; vidski parnjak: oneraspoloživati