gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. oslòbāđām, 3. l. mn. oslobáđajū, imp. oslòbāđāj, aor. oslobáđah, imperf. oslòbāđāh, prid. r. oslobáđao, prid. t. oslòbāđān〉 prav. proglašavati nevinom osobu optuženu u sudskome ili pravnome postupku, davati komu slobodu, izbavljati koga iz zatvora ili zarobljeništva [~ ratne zarobljenike]; sin. puštati; ant. zarobljavati, zarobljivati, zatvarati • oslobáđati (se) 〈prijel.〉 1. rješavati koga obveza, dužnosti [~ se služenja vojske] 2. pren. pomagati komu da ukloni kakav teret ili osjećaj koji ga tišti [~ prijatelja dosadnih osoba; ~ se muka; ~ se treme]; sin. rješavati (se) v. pod rješavati; vidski parnjak: osloboditi