gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. oslòbodīm, 3. l. mn. oslòbodē, imp. oslobòdi, aor. oslobòdih, prid. r. oslobòdio, prid. t. oslòbođen〉 prav. 1. proglasiti nevinom osobu optuženu u sudskome ili pravnome postupku 2. dati komu slobodu, izbaviti koga iz zatvora ili zarobljeništva [~ ratne zarobljenike]; sin. pustiti; ant. zarobiti, zatočiti, zatvoriti • oslobòditi (se) 〈prijel.〉 1. riješiti koga obveza ili dužnosti [~ se služenja vojske] 2. pren. uspjeti ukloniti kakvo opterećenje ili brigu [~ prijatelja dosadnih osoba.; ~ se muka; ~ se treme]; sin. riješiti (se) v. pod riješiti; vidski parnjak: oslobađati