im. ž. 〈G ȍsobē; mn. N ȍsobe, G ȍsōbā〉 1. ljudsko biće kao zasebna jedinka; sin. čovjek, pojedinac, ( subjekt) 2. gram. kategorija koja označuje govoritelja, sugovoritelja ili onoga o kojemu se govori ili ono o čemu se govori [glagolska ~]; sin. lice ◇ fizička ~ prav. pojedinac kao nositelj prava i obveza; podvojena ~ psih. psihički poremećena osoba koja ima dvije različite osobnosti; pravna ~ prav. društvena tvorevina kojoj pravni poredak priznaje svojstvo stjecanja prava i obveza; službena ~ zaposlenik koji što radi po službenoj dužnosti; sin. (službeno lice) v. pod lice