gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òsporīm, 3. l. mn. òsporē, imp. ospòri, aor. ospòrih, prid. r. ospòrio, prid. t. òsporen〉 1. dokazati lažnost koje izjave, tvrdnje ili mišljenja [~ dokaze]; sin. oboriti 2. ne priznati komu pravo na što [~ pravo vlasništva nad zemljištem]; sin. pobiti¹; vidski parnjak: osporavati