im. m. 〈G ȍca, DL ȍcu, V ȍče, I ȍcem; mn. N ȍčevi/òci, G ȍčēvā/otácā〉 1. 〈mn. N ȍčevi〉 roditelj muškoga spola; sin. tata hip., razg., stari razg., žarg. v. pod star; ant. majka, mama hip., razg., mati, roditeljica, stara razg., žarg. v. pod star 2. pren. 〈mn. N òci〉 a. začetnik, pokretač ili tvorac čega [~ nacije] b. rel. 〈jd.〉 naslov svećenika redovnika [duhovni ~] c. rel. osoba s istoimenim naslovom 3. (Òtac) prva božanska kršćanska osoba uz Sina i Duha Svetog ◇ Sveti Otac rel. rimski biskup i vrhovni poglavar Katoličke Crkve; sin. papa