gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ȍtmēm, 3. l. mn. ȍtmū, imp. òtmi, aor. òtēh, prid. r. m. ȍteo, ž. ȍtēla, s. ȍtēlo, mn. ȍtēli, prid. t. ȍtēt, pril. p. ȍtēvši〉 1. uzeti što komu protiv njegove volje [~ novac; ~ plijen]; sin. oduzeti, preoteti 2. ugrabiti koga silom i odvesti ga kamo [~ dječaka] • òtēti se 〈povr.〉 1. rješavati se kakve misli, želje, napasne pojave, navike, osjećaja itd. ili izbjeći kakvo stanje [~ se nadzoru; ~ se napasti]; sin. oduprijeti se 2. oduprijeti se onomu tko je napastan ili nasilan [~ se nasilniku]; vidski parnjak: otimati