Rezultati pretraživanja za: otimati

  • òtimati

    gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. òtimām/òtimljēm, 3. l. mn. òtimajū/òtimljū, imp. òtimāj/òtimlji, aor. òtimah, imperf. òtimāh, prid. r. òtimao, prid. t. òtimān 1. uzimati što komu protiv njegove volje [~ novac; ~ plijen]; sin. oduzimati, preotimati 2. odvoditi koga silom [~ dječaka] • òtimati se povr. 1. rješavati se kakve misli, želje, navike, osjećaja itd. ili izbjegavati kakvo stanje [~ se napasti; ~ se nadzoru]; sin. odupirati se 2. odupirati se onomu tko je napastan, dosadan ili nasilan [~ se nasilniku]; vidski parnjak: oteti

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga