gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òtpustīm, 3. l. mn. òtpustē, imp. otpùsti, aor. otpùstih, prid. r. otpùstio, prid. t. òtpušten〉 1. dati komu otkaz [~ radnike]; ant. namjestiti razg., uzeti razg., zaposliti 2. dati komu dopuštenje da ode [~ bolesnika iz bolnice]; ant. zaprimiti 3. učiniti labavim ono što je bilo učvršćeno, zavezano ili čvrsto zategnuto [~ konopac; ~ žicu]; sin. olabaviti, opustiti, popustiti ◇ ~ grijehe oprostiti komu grijehe; vidski parnjak: otpuštati