gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òtūđīm, 3. l. mn. òtūđē, imp. otúđi, aor. otúđih, prid. r. otúđio, prid. t. òtūđen〉 1. učiniti koga ili što tuđim, odvojiti koga ili što od koga ili čega [~ koga od obitelji] 2. pren. kriomice ili silom prisvojiti što tuđe [~ novac]; sin. ukrasti, uzeti • otúđiti se 〈povr.〉 a. prestati biti blizak s kim [~ se od prijatelja]; sin. udaljiti se pren. v. pod udaljiti b. prestati osjećati vezu s čim [~ se od prirode]; sin. udaljiti se pren. v. pod udaljiti; vidski parnjak: otuđivati