Rezultati pretraživanja za: otuđivati

  • otuđívati

    gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. otùđujēm, 3. l. mn. otùđujū, imp. otùđūj, aor. otuđívah, imperf. otùđīvāh, prid. r. otuđívao, prid. t. otùđīvān 1. činiti koga ili što tuđim, odvajati koga ili što od koga ili čega [~ koga od obitelji] 2. pren. kriomice ili silom prisvajati što tuđe [~ novac]; sin. krasti, uzimati • otuđívati se povr. a. prestajati biti blizak s kim ili s čim [~ se od prijatelja; ~ se od prirode]; sin. udaljavati se pren. v. pod udaljavati, udaljivati se pren. v. pod udaljivati b. prestajati osjećati vezu s čim [~ se od prirode]; sin. udaljavati se pren. v. pod udaljavati, udaljivati se pren.; vidski parnjak: otuđiti

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga