gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òznāčīm, 3. l. mn. òznāčē, imp. oznáči, aor. oznáčih, prid. r. oznáčio, prid. t. òznāčen〉 1. staviti znak po kojemu se što može prepoznati ili zaključiti [~ početni položaj; ~ stranicu]; sin. (markirati), obilježiti 2. biti znak za što [~ kraj predstave pljeskom; Točkom označi kraj rečenice.] 3. svrstati u određenu skupinu, najčešće temeljem negativnoga svojstva [~ režim kao nedemokratski]; Vidski parnjaci: označavati, označivati