im. ž. 〈G pȁmēti, L paméti, I pȁmēću/pȁmēti〉 sposobnost čovjeka da misli, shvaća i prosuđuje ♦ biti kratke pameti biti umno ograničenim, sporo misliti; biti pri 〈zdravoj〉 pameti biti normalnim (uravnoteženim), biti duševno zdravim; doći 〈k〉 pameti postati razumnim, opametiti se; dovesti (prizivati i sl.) 〈k〉 pameti koga pomoći komu da se ponaša pametnije (razumnije); imati na pameti (umu) koga, što misliti o kome, o čemu, ne zaboraviti na koga, na što; imati više sreće nego pameti, usp. sreća; izgubiti ~ (razum) poludjeti; izgubiti ~ (razum) za kim potpuno se zaljubiti u koga; kao da je popio (posisao) svu ~ svijeta kao da je postao najpametnijim; naučiti koga pameti navesti koga da se razumno ponaša, urazumiti koga; palo je (pada) na ~ (um) komu što prisjetio se (prisjeća se) koga, čega, pomislio je (pomišlja) na koga, što; ~ u glavu opameti se; budi razumnim; pomutila se ~ komu poludio je, ostao je bez moći rasuđivanja; prosipati (prodavati) ~ praviti se pametnim; soliti komu ~ nepotrebno poučavati koga, nametati komu svoja stajališta; 〈to je〉 da ti ~ (mozak) stane neshvatljivo (nerazumljivo) je, 〈to je〉 da ne povjeruješ; 〈to je〉 izvan 〈svake〉 pameti 〈to je〉 neshvatljivo (nerazumljivo, neprihvatljivo); usjeklo se (urezalo se) u ~ (pamćenje) komu što dobro je upamtio tko što, ne može izbrisati tko što iz sjećanja; zavrtjeti komu ~ osvojiti koga, zavesti koga