gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. plàmtīm, 3. l. mn. plàmtē, imp. plàmti, aor. plàmtjeh, imperf. plàmtijāh/plàmćāh, prid. r. m. plàmtio, ž. plàmtjela, s. plàmtjelo, mn. plàmtjeli〉 1. 〈3. l.〉 a. biti zahvaćen plamenom [Drvo plamti.]; sin. buktjeti, gorjeti b. širiti se brzo i snažno (o vatri) [U selu plamti požar.]; sin. buktjeti 2. pren. a. postojati u velikoj mjeri [Rat plamti.] b. osjećati zanos ili uzbuđenje [~ od ljubavi; ~ od srdžbe]; vidski parnjak: planuti