gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pljȗskām, 3. l. mn. pljúskajū, imp. pljȗskāj, aor. pljúskah, imperf. pljȗskāh, prid. r. pljúskao〉 1. proizvoditi pljusak pri padu u kakvu tekućinu ili raskvašenu smjesu [~ u blato; ~ u lokvu] 2. u velikome mlazu ili naletu udarati o koga ili što [Valovi pljuskaju o stijene.]; vidski parnjak: pljusnuti¹

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pljȕskām, 3. l. mn. pljȕskajū, imp. pljȕskāj, aor. pljȕskah, imperf. pljȕskāh, prid. r. pljȕskao, prid. t. pljȕskān〉 udarati koga dlanom po licu, davati komu pljuske; sin. (šamarati); vidski parnjak: pljusnuti