gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pljȕsnēm, 3. l. mn. pljȕsnū, imp. pljȕsni, aor. pljȕsnuh, prid. r. pljȕsnuo〉 1. proizvesti pljusak pri padu u kakvu tekućinu ili raskvašenu smjesu [~ u blato; ~ u lokvu] 2. u velikome mlazu ili naletu udariti o koga ili što [Valovi su pljusnuli o stijenu.]; vidski parnjak: pljuskati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pljȕsnēm, 3. l. mn. pljȕsnū, imp. pljȕsni, aor. pljȕsnuh, prid. r. pljȕsnuo, prid. t. pljȕsnūt〉 udariti koga dlanom po licu, dati komu pljusku [~ prijatelja]; sin. (ošamariti), (prilijepiti pljusku) v. pod prilijepiti, (zalijepiti pljusku) v. pod zalijepiti; vidski parnjak: pljuskati