gl. prijel. svrš. 〈prez. 1. l. jd. pòbijēdīm, 3. l. mn. pòbijēdē, imp. pobijédi, aor. pobijédih, prid. r. pobijédio, prid. t. pòbijēđen〉 1. prevladati u kakvu sukobu ili sporu, ostvariti pobjedu [~ protivnika u ratu]; sin. potući, poraziti, svladati; ant. izgubiti 2. ostvariti najbolji rezultat u kakvu natjecanju [~ u plivanju] 3. uspjeti smanjiti kakvu poteškoću, negativnu pojavu ili osjećaj [~ bijes; ~ bolest; ~ osjećaje; ~ strah]; sin. obuzdati pren., suzbiti, svladati; vidski parnjak: pobjeđivati