gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòdbōčīm, 3. l. mn. pòdbōčē, imp. podbóči, aor. podbóčih, prid. r. podbóčio, prid. t. pòdbōčen〉 upotrijebiti što kao oslonac ili potporanj čemu da ne padne [~ glavu rukama; ~ zid]; sin. poduprijeti • podbóčiti se 〈povr.〉 imati što kao oslonac, prenijeti dio težine na što čvrsto [~ se na štap]; sin. osloniti se, (poduprijeti se) v. pod poduprijeti; vidski parnjak: podbočivati