Rezultati pretraživanja za: podbočivati

  • podbočívati

    gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. podbòčujēm, 3. l. mn. podbòčujū, imp. podbòčūj, aor. podbočívah, imperf. podbòčīvāh, prid. r. podbočívao, prid. t. podbòčīvān upotrebljavati što kao oslonac ili potporanj čemu da ne padne [~ glavu rukama; ~ zid]; sin. podupirati • podbočívati se povr. imati što kao oslonac, prenositi dio težine na što čvrsto [~ se na štap]; sin. oslanjati se, (podupirati se) v. pod podupirati; vidski parnjak: podbočiti

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga