gl. svrš. prijel. 〈prez. 3. l. jd. pȏjmīm, 3. l. mn. pȏjmē, imp. pójmi, aor. pójmih, prid. r. pójmio, prid. t. pȏjmljen〉 1. spoznati bit, smisao ili značenje čega [~ poruku romana]; sin. razabrati, razumjeti, shvatiti 2. steći vlastitu spoznaju o kome ili čemu [~ Boga] 3. fil. logično povezati na razini pojmova [~ sudove]; vidski parnjak: poimati