gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pokòpām, 3. l. mn. pokòpajū, imp. pokòpāj, aor. pokòpah, prid. r. pokòpao, prid. t. pȍkopān〉 1. položiti u grob (o pokojniku); sin. (sahraniti), zakopati; vidski parnjaci: pokapati, pokopavati 2. pren. zauvijek se oprostiti s čim, odustati od čega [On je pokopao svoje ideale.]