im. ž. 〈G polifònijē〉 glazb. 1. pjevanje ili sviranje u kojemu svaki glas ili svako glazbalo ima različitu dionicu; sin. višeglasje, višezvučnost 2. struktura djela u kojemu se istodobno uspostavlja više ravnopravnih i samostalnih melodija; ant. homofonija 3. vještina i znanost koja proučava višeglasno kretanje samostalnih i međusobno ravnopravnih melodija