gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòrāzīm, 3. l. mn. pòrāzē, imp. porázi, aor. porázih, prid. r. porázio, prid. t. pòrāžen〉 1. nanijeti komu poraz u ratu ili natjecanju [~ protivnika u ratu]; sin. pobijediti, potući, svladati; ant. izgubiti 2. pren. prouzročiti osjećaj poraza ili neugodno iznenaditi koga [Ta ga je vijest porazila.]; vidski parnjak: poražavati