pósjedovati
gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pósjedujēm, 3. l. mn. pósjedujū, imp. pósjedūj, aor. pósjedovah, imperf. pósjedovāh, prid. r. pósjedovao, prid. t. pósjedovān〉 1. biti vlasnikom kakve imovine ili vrijednosti [~ imanje; ~ kuću]; sin. imati 2. v. imati