gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòstavīm, 3. l. mn. pòstavē, imp. pòstavi, aor. pòstavih, prid. r. pòstavio, prid. t. pòstavljen〉 1. staviti na određeno mjesto [~ kamen temeljac]; sin. položiti 2. dovesti koga na određeno mjesto u službi [~ ravnatelja škole] 3. kao nepunoznačni glagol pojavljuje se uz imenice i može se zamijeniti punoznačnim glagolom najčešće izrazno povezanim s odgovarajućom imenicom ◇ ~ pitanje v. upitati; ~ dijagnozu v. dijagnosticirati; ~ uvjete v. uvjetovati; ~ zahtjev v. zatražiti; vidski parnjak: postavljati