gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. potúčem, 3. l. mn. potúkū, imp. potúci, aor. potúkoh, prid. r. pòtūkao, prid. t. potùčen〉 1. prevladati u kakvu sukobu ili sporu, ostvariti pobjedu [~ protivnika u ratu]; sin. pobijediti, poraziti, svladati; ant. izgubiti 2. snažno padajući uništiti što (o tuči) • pòtūći se 〈povr.〉 započeti tučnjavu s kim [~ se šakama]; sin. dograbiti se razg. v. pod dograbiti, pograbiti se razg. v. pod pograbiti