im. ž. 〈G pȍukē, DL pȍuci; mn. N pȍuke, G pȍūkā〉 1. spoznaja stečena iskustvom, obično na nekoj vlastitoj pogrešci [dobra ~] 2. sustavno prenošenje znanja ili vještina na drugoga [davati pouke; dobivati pouku iz matematike]; sin. (obuka)