im. ž. 〈G pozórnicē; mn. N pozórnice, G pozórnīcā〉 1. uređeni prostor s odgovarajućom scenografijom ispred gledališta na kojemu se izvodi predstava [kazališna ~]; sin. scena 2. pren. mjesto na kojemu se zbivaju istaknuti događaji [Pariz je svjetska kulturna ~] ♦ sići (otići) s pozornice (scene) povući se iz javnoga života, prestati aktivno djelovati; stupiti na pozornicu (scenu) uključiti se u javni život, početi aktivno djelovati

im. ž. 〈G pòzōrnicē; mn. N pòzōrnice, G pòzōrnīcā〉 vojn. žena s činom pozornika