gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prȅbijēm, 3. l. mn. prȅbijū, imp. prèbīj, aor. prèbih, prid. r. prèbio, prid. t. prebìjen〉 1. slomiti što na dva dijela ili više njih [~ motku] 2. jako istući koga, istući nemilice koga [Prebili su ga u tučnjavi.]; sin. premlatiti, pretući; vidski parnjak: prebijati