im. ž. 〈G prednàglasnicē; mn. N prednàglasnice, G prednàglasnīcā〉 gram. riječ koja nema vlastitoga naglaska, nego se naslanja na riječ iza sebe i s njom čini jednu naglasnu cjelinu; sin. (prislonjenica, proklitika); ant. zanaglasnica