gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prȅotmēm, 3. l. mn. prȅotmū, imp. preòtmi, aor. preòtēh, prid. r. m. prȅoteo, ž. prȅotēla, s. prȅotēlo, mn. prȅotēli, prid. t. prȅotēt, pril. p. prȅotēvši〉 1. uzeti što komu protiv njegove volje [~ novac; ~ plijen]; sin. oduzeti, oteti 2. otimanjem vratiti što u svoje vlasništvo ili pod svoj nadzor [~ utvrdu; ~ izgubljene položaje] 3. lukavstvom oduzeti komu djevojku, mladića, prijatelja, ženu, muža itd. [~ ženu; ~ prijatelju djevojku]; vidski parnjak: preotimati