gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prètječēm, 3. l. mn. prètječū, imp. prètječi, aor. prètjecah, imperf. prètjecāh, prid. r. prètjecao, prid. t. prètjecān〉 krećući se nastojati nalaziti se ispred čega drugoga [~ automobile]; sin. prestizati; ant. zaostajati; vidski parnjak: preteći

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. prètječē, 3. l. mn. prètječū, aor. 3. l. jd. prȅtjeca, imperf. 3. l. jd. prètjecāše, prid. r. prètjecao〉 ostajati od čega kao višak nakon trošenja [Pretječe nam novca.]; vidski parnjak: preteći