gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pretúčem, 3. l. mn. pretúkū, imp. pretúci, aor. pretúkoh, prid. r. prètūkao, prid. t. pretùčen〉 jako istući koga, nemilice istući koga [Pretukli su ga u tučnjavi.]; sin. prebiti, premlatiti