gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. preuvelìčām, 3. l. mn. preuvelìčajū, imp. preuvelìčāj, aor. preuvelìčah, prid. r. preuvelìčao, prid. t. prȅuveličān〉 prekomjerno uvećati opseg ili važnost kakva događaja ili činjenice; sin. napuhnuti pren., razg., pretjerati; vidski parnjak: preuveličavati