gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìljūbīm, 3. l. mn. prìljūbē, imp. priljúbi, aor. priljúbih, prid. r. priljúbio, prid. t. prìljūbljen〉 tijesno prisloniti koga ili što uz koga ili što [~ glavu uz prozor] • priljúbiti se 〈povr.〉 1. tijesno se prisloniti uz koga [Dijete se priljubilo uz majku.]; sin. privinuti se v. pod privinuti 2. tijesno se stisnuti oko čega ili uza što [Haljina se priljubila uz tijelo.]; sin. pripiti (se); vidski parnjak: priljubljivati