gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prȋmīm, 3. l. mn. prȋmē, imp. prími, aor. prímih, prid. r. prímio, prid. t. prȋmljen〉 1. uhvatiti koga ili što rukom [~ dijete za ruku]; sin. uzeti 2. prihvatiti što upućeno, poslano ili namijenjeno [~ pismo; ~ potporu za djecu] 3. prihvatiti koga (o posjetiteljima, gostima i sl.) [~ gospodarska izaslanstva; ~ strane veleposlanike]; sin. dočekati 4. uključiti koga u kakav posao ili organizaciju [~ nove radnike na posao; ~ nove članove u društvo] • prímiti se 〈povr.〉 1. pren. početi se ozbiljno baviti čime [~ se učenja; ~ se posla]; sin. baciti se pren., razg. v. pod baciti, prihvatiti se pren. v. pod prihvatiti, prionuti pren., pristupiti pren., uhvatiti se pren., razg. v. pod uhvatiti 2. rukom dohvatiti što kao uporište ili oslonac [~ se za stolac]; sin. pridržati se v. pod pridržati, prihvatiti se v. pod prihvatiti, uhvatiti se v. pod uhvatiti 3. pustiti korijenje ili nastaviti rasti nakon presađivanja [Voćka se primila.] 4. razg. čvrsto prionuti za što [~ se za prste]; vidski parnjak: primati ◇ ~ dar biti darovan; ~ pohvalu biti pohvaljen; ~ udarac biti udaren