gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìtēgnēm, 3. l. mn. prìtēgnū, imp. pritégni, aor. pritégnuh, prid. r. pritégnuo, prid. t. prìtēgnūt〉 1. učvrstiti što oko čega drugoga tako da između ne ostane prostora [~ vijak; ~ remen]; sin. stegnuti, zategnuti 2. zatežući privući [~ uzde; ~ konopac] 3. pren., razg. dovesti u red, uvesti stegu [~ učenike]; vidski parnjak: pritezati