gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìučīm, 3. l. mn. prìučē, imp. priùči, aor. priùčih, prid. r. priùčio, prid. t. prìučen〉 poučiti koga određenu poslu tek toliko da ga može obavljati [~ naučnika poslu] • priùčiti se 〈povr.〉 steći znanja o određenome poslu tek toliko da bi se mogao obavljati; vidski parnjak: priučavati