gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròpustīm, 3. l. mn. pròpustē, imp. propùsti, aor. propùstih, prid. r. propùstio, prid. t. pròpušten〉 1. pustiti koga ili što preda se, dati komu prednost [~ pješake; ~ vlak]; ant. zadržati, zaustaviti 2. previdjeti što u tekstu ili izostaviti što u govoru [~ pogrešku; ~ važnu činjenicu] 3. ne upotrijebiti kakvu okolnost u svoju korist [~ dobru priliku]; sin. upropastiti; ant. iskoristiti; vidski parnjak: propuštati