gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prosvjètljujēm, 3. l. mn. prosvjètljujū, imp. prosvjètljūj, aor. prosvjetljívah, imperf. prosvjètljīvāh, prid. r. prosvjetljívao, prid. t. prosvjètljīvān〉 činiti ili prouzročivati da tko postane razumnijim, pametnijim [~ narod; Knjige me prosvjetljuju.] • prosvjetljívati se 〈povr.〉 pren. doživljavati prosvjetljenje, postajati razumnijim, pametnijim [Narod se prosvjetljivao.]; vidski parnjak: prosvijetliti